Pasivna kuća "napaja" se suncem te možemo reći da je pasivna kuća idealan solarni kolektor, odnosno jedini potpuni korisnik solarne energije kao obnovljivog izvora energije za napajanje. Ali primjena obnovljivih izvora energije u pasivnim kućama može biti višestruka. Kod pasivnih kuća solarna energija se koristi za zagrijavanje prostorija, ali dodavanjem absorbera solarne energije kao što su solarni kolektori za zagrijavanje tople vode, rješavamo potrebu za toplom sanitarnom vodom.
Solarni kolektor djeluje poput staklenika; sunčevo zračenje prolazi kroz površinu koja propušta zračenje samo u jednom smjeru te se pretvara u toplinu koja se putem absorbera predaje prikladnom prijenosniku energije koji zagrijava vodu koja cirkulira kroz solarni sistem.
Solarni kolektori se danas najčešće pojavljuju u dvije izvedbe:
-    Pločasti kolektori
-    Kolektori s vakumskim cijevima

Pločasti kolektori koriste direktno sunčevo zračenje i manji dio difuznog, dok cijevni vakumski koriste direktno sunčevo zračenje i veći dio difuznog sunčevog zračenja.
Osnovno svojstvo po kojem se određuje kvaliteta solarnog kolektora jest njegova sposobnost pretvaranja što više sunčeve energije u toplinsku energiju uz što manje gubitke.

Sve zgrade za koje se od 1. travnja 2010. godine podnosi zahtjev za izdavanje akta na osnovi kojega se može graditi, morati će imati energetski certifikat izdan prema odredbama pravilnika, koje se odnose na energetsko certificiranje novih zgrada, stoji u priopćenju Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. To znači da svi investitori koji od 1. travnja zatraže građevinsku dozvolu za novu zgradu moraju, nakon što je sagrade, zatražiti energetsku procjenu izgrađenog objekta, za što će dobiti certifikat. Na certifikatu se treba vidjeti koliko je zgrada energetski učinkovita, odnosno koliko energije troši. Investitor nove zgrade dužan je osigurati energetski certifikat prije početka njezine uporabe, odnosno puštanja u pogon.
Zgrade koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing, također moraju imati energetski certifikat dostupan na uvid kupcu ili najmoprimcu najkasnije danom pristupanja Hrvatske u članstvo EU. U prijelaznom razdoblju od 36 mjeseci morat će se certificirati i sve zgrade javne namjene. To znači da će svoju energetsku iskaznicu morati zatražiti i sva tijela državne i lokalne samouprave za svoje zgrade, potom vrtići, škole, zdravstvene ustanove, sudovi, sportske dvorane, pošte, banke, trgovine, restorani i hoteli, te sve te ustanove koje imaju površinu veću
od 1000 četvornih metara. Oni će morati svoj certifikat istaknuti na vidljivome mjestu za svakog posjetitelja, odnosno na svom ulazu.

Mjere koje se predlažu za poboljšanje energetskih svojstava zgrade obuhvaćaju sljedeće:
– poboljšanje toplinskih karakteristika vanjske ovojnice primjenom toplinske izolacije
– zamjenu ili poboljšanje sustava grijanja i povećanje učinkovitosti
– zamjenu ili poboljšanje sustava klima tizacije i povećanje učinkovitosti
.    zamjenu ili poboljšanje sustava pripreme tople vode
.    promjenu izvora energije gdje je to ekonomski i ekološki isplativo
.    uvođenje obnovljivih izvora energije (sunčeva, geotermalna, biomasa i dr.)
.    poboljšanje učinkovitosti sustava elektroinstalacija i kućanskih uređaja
– racionalno korištenje vode
– upravljanje energetikom općenito.

U energetskom certifikatu navode se mjere za poboljšanje energetskih svojstava zgrade u odnosu na troškove za njihovo provođenje i vrijeme povrata investicija. Mjere se navode od najjeftinijih s brzim povratom investicije
do mjera koje daju najveći učinak glede energetske učinkovitosti, ali uz najduži rok povrata uloženih investicija.

1. Mjere za poboljšanje energetskih svojstava zgrade uz male troškove i brzi povrat investicije (do 3 godine i 5000 kn/100 m2) jesu:
– brtvljenje prozora i vanjskih vrata, zamjena ostakljenja s dvostrukim IZO niskoemisijskim ostakljenjem (preporuka U ostakljenja < 1,1 W/m2K)
– provjera i popravak okova na prozorima i vratima
– izoliranje niša za radijatore i kutije za rolete
– toplinsko izoliranje postojećeg kosog krova ili stropa prema negrijanom tavanu debljim slojem toplinske izolacije
– reduciranje gubitaka topline kroz prozore ugradnjom roleta, postavom zavjesa i sl.
– ugradnja termostatskih ventila na radijatore
– izoliranje cijevi za toplu vodu i spremnike tople vode
– hidraulički uravnoteženje sustava centralnog toplovodnog grijanja
– redovito servisiranje i podešavanje sustava grijanja i hlađenja
– ugradnja automatske regulacije, kontrole i nadzora energetike zgrade
– ugradnja štednih žarulja u rasvjetna tijela
.    zamjena trošila energetski efikasnijima – energetskog razreda A
.    uporaba štedne armature na trošilima za vodu (smartshower sustavi, niskoprotočni vodokotlići, senzorske slavine i pisoari)
– kompenziranje jalove energije ugradnjom kompenzatorskih baterija
– regulacija i kontrola rada sustava rasvjete (daylight) i klimatizacije (termo-senzori)
– odabir učinkovitijih trošila.

2. Mjere za poboljšanje energetskih svojstava zgrade uz nešto veće troškove i duži period povrata investicije (više od 3 godine i preko 5000 kn/100 m2) jesu:
– zamjena prozora i vanjskih vrata toplinski kvalitetnijim prozorima – preporuka U prozora 1,1¬1,8 W/(m2K)
– na prozore ugradnja mikroprekidača koji isključuju konvektorsko grijanje i hlađenje pri otvaranju prozora
– toplinsko izoliranje neizolirane zgrade ili povećanje toplinske izolacije izolirane zgrade kod cijele vanjske ovojnice zgrade (zidovi, podovi, krov te plohe prema negrijanim prostorima minimalno u skladu sa zahtjevima iz posebnog propisa)
– izgraditi vjetrobran na ulazu u kuću
– saniranje i obnova dimnjaka
– centraliziranje sustava grijanja i pripreme potrošnje tople vode
– analiziranje sustava grijanja i hlađenja u kući i prema potrebi zamjena energetski učinkovitijim sustavom (modernizacija postojećeg kotla, ugradnja novog kotla, promjena izvora energije) te ga kombinirati s obnovljivim izvorima energije (sunčeva energija, biomasa, geotermalna energija)
.    rekuperacija otpadne topline, vode i sl.
.    ugradnja centralnog nadzornog i upravljačkog sustava
.    ugradnja sunčevog sustava za zagrijavanje vode – ukoliko se zagrijavanje vode vrši konvencionalnim izvorima energije ugraditi sustav sa sunčanim kolektorima
.    ugradnja fotonaponskog sustava za dobivanje električne energije: ugraditi sustav sa fotonaponskim ćelijama (ukoliko je moguća povoljna orijentacija ćelija).

Hrvatska u budućnosti ima obvezu graditi pasivne kuće, jer osim što će to biti zakonski propisano, naša zemlja ima za takvu gradnju i posebne uvjete. Neodgovorno je da na rasipnički način trošimo još uvijek velike zalihe plina, pogotovo stoga što smo se opredijelili za održivi razvitak, a osim toga za dvije godine to će u EU biti standard gradnje. Po današnjem službenom propisu o toplinskoj zaštiti Hrvatska može trošiti 89 kilovatsata energije po četvornom metru, a to znači da građevine smiju trošiti dvaput više od najlošije niskoenergetske kuće.

Zagreb ima srednje siječanjske temperature kao Reykjavik na Islandu, dok u to vrijeme Dubrovnik ima temperaturu sjeverne obale Afrike. Ljeti Zagreb ima temperaturu otprilike kao Porto u Portugalu, a Dubrovnik gotovo kao Sahara u Alžiru. Prema tome, u Hrvatskoj bismo trebali graditi barem niskoenergetske, a po ulasku u EU i pasivne kuće.
Smatra se da je prva pasivna kuća izgrađena u Njemačkoj 1991. godine, ali istina je da je prva pasivna kuća izgrađena u Matuljima. Njen vlasnik i arhitekt početkom 80-ih godina prošlog stoljeća bio je Ivo Popović.

Pasivna kuća je super izolirana kuća koja ima ugrađen sustav prozračivanja, pojačanu termoizolaciju u debljini od nekih 30 centimetara za našu klimu, i to u zidu ili na zidu, u podu, u podrumima i u krovištima, ali i odgovarajuće ostakljenje.
Ostakljenje za naše klimatske uvjete ne mora biti trostrukim staklom, pogotovo na južnoj strani. Zimsko sunce treba pustiti u prostor da bi ga grijalo, dok se ljeti prevelik ulazak sunčevih zraka sprječava spuštanjem neke vrste vanjske zaštite od sunca kao što su rolete, vertikalne tende, brisolej, žaluzine. Pasivna kuća mora biti zrako nepropusna, a čak se upotrebljava pojam termos-boce. Negativnosti ove karakteristike kompenzira visoko kvalitetan sustav ventilacije. Prije nego izbacimo zasićeni zrak, njemu se u protu strujnom zračnom izmjenjivaču oduzme toplina, te se njome u rekuperatoru predgrijava vanjski zrak koji ulazi. Zrak se ne miješa, već se samo predaje toplina. Takvim sustavom ventilacije i ljeti i zimi zrak koji ulazi ima približno istu temperaturu, s tim da zimi u kućama može postojati još neki od sustava grijanja.

Pasivna kuća kroz svoj sustav dovoda svježeg zraka i u toplim i u hladnim uvjetima nema potrebu za dodatnom klimom, a takav način hlađenja i grijanja je za vlasnike financijski vrlo isplativ, pogotovo u današnje vrijeme rasta cijena energenata.
U pasivnoj kući nema plamena, nema sagorijevanja i time nema emisije CO2, a njena energetska potrošnja je energetski ekvivalent samo jedne litre loživog ulja po četvornom metru prostora, prosječne visine od otprilike tri metra. Ipak loživo ulje danas nije poželjan energent prvenstveno zbog emisije CO2, već se umjesto njega mogu koristiti drvni peleti ili neki drugi način dogrijavanja.

Cijena izgradnje pasivne kuće u Austriji je do maksimalno 1.500 eura po kvadratu. Gradnja pasivne kuće s najkvalitetnijim materijalima u Hrvatskoj košta maksimalnih 800 eura po četvornom metru, dok se stanovi obične novogradnje iznad Rijeke prodaju po cijeni do 2.000 eura po kvadratu.

Pasivna kuća troši ekvivalent od litre loživog ulja odnosno 15 kilovat sati po četvornom metru godišnje u odnosu na niskoenergetsku kuću koja troši energetski ekvivalent od tri litre loživog ulja godišnje, što je 45 kilovat sati po četvornom metru tijekom godine. U pasivnoj gradnji vrlo je bitan raspored soba i okrenutost prema jugu. Na tu stranu gledaju sobe, a sekundarni prostori su na sjeveru. Na jugu je time i više staklenih površina, a na sjeveru ih je malo.

Pasivnu kuću je moguće izgraditi i od alternativnih, čak otpadnih materijala, tradicijskih i materijala za recikliranje. Stare daske, prešano drvo, hrastove daske, stare opeke i slični materijali pogodni su za izgradnju kvalitetnih, a time i znatno jeftinijih pasivnih kuća što je za sada prava rijetkost u Hrvatskoj.

Dani pasivne kuće svake se godine početkom studenoga održavaju istodobno u više zemalja EU, a u Hrvatskoj drugi put. Ovogodišnji Dani okupili su više od 200 sudionika iz Hrvatske te Austrije, Njemačke, Slovenije, BiH, Srbije i Crne Gore.

"Preporuka je rezolucije Europskog parlamenta da se od 2011. sve nove zgrade koje se trebaju grijati ili hladiti konstruiraju u niskoenergetskom standardu, kao pasivne kuće, a u Hrvatskoj se već danas može naučiti kako se pasivna kuća dimenzionira, projektira i izvodi", rekao je profesor Arhitektonskog fakulteta i voditelj Pass-Net projekta za Hrvatsku Ljubomir Miščević.

O zelenim zgradama i potrebi za štednjom energije, obnovljivim izvorima energije te očuvanju okoliša u posljednje se vrijeme mnogo piše i govori. No, unatoč brojnim napisima još je vrlo mali broj onih koji se odlučuju za gradnju vlastite niskoenergetske ekokuće.

Energetska učinkovitost starijih objekata može se utvrditi pregledom te analizom toplinskih karakteristika vanjske ovojnice zgrade i karakteristika tehničkih sustava. Nakon utvrđivanja učinkovitosti potrošnje energije donosi se zaključak te eventualna preporuka za povećanje učinkovitosti. Energetskim pregledom se utvrđuje način korištenja energije te sustavi i mjesta na kojima su prisutni veliki gubici energije, kako bi se odredile mjere za racionalno korištenje energije i povećanje energetske učinkovitosti.